Rijeka opet slavi! Naslovu prvaka dodala i je Kup i to apsolutno zasluženo. Pokazala se kao puno bolja momčad od Dinama, momčad koja ima glavu i rep, koja je odlično posložena, odlično vođena, studiozno, godinama pripremana i selekcionirana. Pokazalo se što znači imati kontinuitet u struci jer Kek je svih ovih godina, koliko je na Kantridi ili Rujevici, imao slobodne ruke od svojeg predsjednika koji je u njemu prepoznao velikog stručnjaka.
U ovoj današnjoj utakmici, u fantastičnoj atmosferi na Varteksovom stadionu, pred više od osam tisuća gledatelja, ponovno su Riječani pokazali svoju moć. Onaj poraz u Zagrebu, u revijalnoj tekmi, nije ih nimalo poljuljao. Čak dapače, maksimalno ih je motivirao. Krenuli su u utakmicu sa šampionskim gardom, napali su Dinamo iz svih „oružja“. Fenomenalno su se otvarali kada bi osvojili loptu i Dinamo je izgledao poput neke drugoligaške bugarske ekipe. U njihovim redovima nije se znalo „tko pije, a tko plaća“. Potpuno bezidejni, izgubljeni u prostoru i vremenu. I to je Rijeka znala koristiti.
U prvih petnaest minuta stvorila je tri, četiri dobre šanse, da bi u 24. minuti povela preko Gavranovića kojeg je povratnom loptom uposlio Andrijašević. Dinamo je prvu priliku imao tek u 31. minuti kada je Soudani pucao zamalo pored gola, da bi šest minuta kasnije poravnao golom Španjolca Olma. Samo što je počeo nastavak utakmice Rijeka je došla do vodstva. Mišić je izveo korner na drugu stativu gdje je loptu spretno glavom u mrežu poslao Gavranović. Ne treba spominjati da je Armada eksplodirala. Onda je Dinamo stisnuo, Rijeka je malo pala i može se reći da je gol visio u zraku. Soudani je pogodio vratnicu, a Hodžiću je primjerice Prskalo s pet metara obranio zicer. Rijeka se vrlo vješto branila i onda postigla odlučujući gol u 73. minut preko Župarića za konačnih 3:1.
Svaka im čast i kapa do poda! Sve njihove linije funkcionirale su besprijekorno zato su i osvojili duplu krunu. Neutralnom promatraču koji se zatekao na tribinama ova je večer bila prava nogometna poslastica. BBB i Armada stvorili su odličan dekor, gromoglasno su navijali, bodrili svoje, a na terenu se igrao prvoklasan nogomet, pun tempa, sjajnih akcija, golova, prilika. Bio je to nogomet kakvog Varaždinci i Varteksovci čekaju već pet godina…
Matjaž Kek, trener Rijeke: Mislim da je Rijeka potpuno zasluženo dobila pravi finale, dobar ambijent, uzbudljiva utakmica. Mislim da je Rijeka još jednom pokazala taj gard. Još jednom su igrači pokazali da imaju taj karakter, da znaju odreagirati. Na kraju prvenstva, na kraju svih tih slavlja i emocija odigrat ovakvu utakmicu, ja im stvarno dajem najveći kompliment. Čestitke protivniku na korektnosti, ambijent dostojan finala, Rijeka zasluženo pobijedila u ovoj utakmici. Neki su počeli da je Rijeka gotova, da više ne može, da je na aparatima. Mislim da je tu opet proradio naš inat. Mi smo svi trpjeli i morali smo tu utakmicu zaboravit. Uložili smo silan napor, ali najvažnije je da ti igrači shvate ideju. I oni su se danas skupili, neki su jedva ishodali utakmicu, zato je to sve skupa slađe. Ponosan sam da sam mogao biti trener takve ekipe.
Ivajlo Petev, trener Dinama: Puno grešaka, u prvih 15 minuta skoro svako drugo dodavanje smo pogriješili, ali smo se izvukli s 1:1, uspjeli se vratiti. Drugo poluvrijeme smo primili gol koji je na ovakvoj razini nemoguć. Bili smo dominantni, a oni su nam zabili gol i bilo je teško da se vratimo u utakmicu. Prije 3:1 smo imali dvije ili tri šanse da se vratimo u utakmicu, ali opet kažem danas nismo odigrali kako treba. Trebali smo pametno, ali vidjelo se da ipak nije bilo dosta. Još smo zeleni, nismo toliko iskusni, ali to je to. Treba puno raditi. Treba svježa krv.