Anđelko Mladenović – Športsko društvo „Mladost“
Anđelko Mladenović počeo je vježbati u Budokai centru Zagreb s 15 godina. Natjecao se na pojedinačnim natjecanjima u budokaiju i karateu na prvenstvima Hrvatske te bivše države. Športsko društvo „Mladost“ osnovao je 1973. godine, s aktivnostima karate klub, budokai klub, full contact klub (danas jedna od disciplina kickboxinga). Jedan je od začetnika kickboxinga u Hrvatskoj i bivšoj državi.
Višestruki je osvajač državnih, te medalja s europskih i svjetskih prvenstava u kickboxingu. Trener je karatea i kickboxinga u ŠD „Mladost“. Njegovi učenici u periodu od 1973. do 2019. godine postižu dobre rezultate u karateu i vrhunske u kickboxingu. Natječu se uspješno u Budokai ligi i karate ligi. U Športskom društvu „Mladost“ radi sa svim uzrastima, a posebno ga veseli rad s djecom vrtićkog uzrasta, gdje izvrsno surađuje s Dječjim vrtićem „Varaždin“.
Majstor je karatea 6. Dan. Nositelj Diplome i Zlatne plakete Zajednice sportskih udruga, te Priznanja Hrvatskog karete saveza (Odbor za veterane), za nesebičan doprinos i zasluge u razvoju hrvatskog karate sporta. Obavljao je razne dužnosti u Hrvatskom karate i Hrvatskom kickboxing savezu. Bavi se borilačkim sportovima više od 50 godina, iz ljubavi i zadovoljstva. Promicatelj je borilačkih sportova u Hrvatskoj i šire. Hrvatski kickboxing savez mu je 16. veljače 2019. godine dodijelio Nagradu za životno djelo za doprinos razvoju kickboxinga u Republici Hrvatskoj i ostvarenje vrhunskih sportskih rezultata, osobno i njegovih natjecatelja.
Među onima koji su od 1973. godine radili pod nadzorom trenera Anđelka Mladenovića su Mirko Filipović, Emil Zoraj, Ivica Oreški, Dragutin Sakač, Zlatko Mikić, Ivica Šprem, Miljenko Rožmarić, Emerik Večerić, Zoran Cvek, Antonio Horvatić, Zvonimir Jambriško, Emil Šanjek, Miljenko Rohtek, Siniša Pavlović, Frano i Davor Batinić, Igor Španić, Mihael Bermanec, Imre Prokec, Milan Rokvić, Marija Kosi, Patrik Grđan, Juraj Primorac, Vladimir Zadravec i mnogi drugi.
– Ova nagrada za životno djelo je priznanje, ali ne i stop. To je samo podstrek za stvaranje novih mladih ljudi sportaša. Na kraju krajeva, sport je preduvjet za zdravlje i bolji život i svi bi se trebali baviti sportom. Nije mi ovo prva nagrada za životno djelo, ali od Zajednice sportskih udruga je posebno draga. S tim ljudima, ljudima iz sporta komuniciram više od 50 godina. To je onda gušt kad od te ekipe dobiješ priznanje. Cijeli život sam u sportu. Nije mi dao egzistenciju, ali mi je dao zadovoljstvo, rad s mladim ljudima, od dječjih vrtića do studentske dobi, prijatelje. I sad kad me nije bilo zbog bolesti, uskočili su i uopće se nije osjetilo da me nema. Kad smo stvarali tu priču šetali smo po Starom gradu i razgovarali o tome kako budemo dali naziv klubu. Došla je ideja „Mladost“. I ta mladost je danas mladost naše mladosti i mnogih mladosti. Zapravo razmišljao sam – u životu ako hoćeš nekamo otići idi sam, ako hoćeš dogurati daleko idi s drugima. A ja sam išao uvijek u pratnji drugih, djeca s kojom sam vježbao, moji natjecatelji, prijatelji, obitelj prije svega. I onda se dođe do ovog trenutka. To je ta priča, dođeš daleko. Za mene je ova nagrada za životno djelo daleko, ali ne i stop.