Uvijek je teško kad se opraštamo od velikana. A Blaženko Lacković bio je upravo to. Velikan hrvatskog i svjetskog rukometa. S 39 na leđima odlučio je reći DOSTA. U 23 godine igračkog staža promijenio je šest klubova. Ili sedam, ako računamo i Metković Jambo u kojem nikada nije zaigrao. U svakom od njih ostavio je iznimno velik i upečatljiv dojam, ali i osvajao brojne trofeje. Počeo je u Varaždinu, u Varteks di Capriju.

Od RK Zagreba s kojim je bio trostruki prvak i trostruki pobjednik kupa Hrvatske, do HSV-a u kojem je stigao i do naslova pobjednika Lige prvaka 2013., ali i još tri trofeja – njemačkog prvenstva, pobjednika njemačkog kupa i dva puta Superkupa. S Flensburgom je pak bio finalist Lige prvaka 2007. godine, i pobjednik njemačkog Kupa dvije godine ranije. I tu nije kraj njemačkih trofeja, jer je u svojoj jedinoj sezoni u Kielu bio pobjednik Kupa. Kada svemu tome dodamo pet trofeja s Vardarom u kojem je igrao dvije sezone, shvatit ćemo koliko je velika, bogata i uspješna bila karijera svima nama omiljenog Laca. U 11 godina Bundeslige igrao je dakle u tri vjerojatno najveća kluba Bundeslige uopće. Već to dovoljno je veliku ocjenu njegove rukometne bajke. Odigarao je nepunih 300 utakmica (292) i zabio 919 pogodaka. Čudesen brojke, zar ne.

Posebne stranice svog rukometnog života Blaženko Lacković ispisao je u njemu najdražoj majici, onoj hrvatske reprezentacije. Njegova haubica, ugradila je čak 571 pogodak u 195 nastupa za Hrvatsku. I donijela nam 10 medalja. Od mediteranskog zlata u Tunisu 2001. godine, preko svjetskog i olimpijskog zlata u Portugalu i Ateni 2003. i 2004., pa dva svjetska (2005., 2009.), dva europska srebra (2008., 2010.), i tri bronce u 2012. i 2013. godini (olimpijska u Londonu, europska u Srbiji te svjetska u Španjolskoj). Uz sve to, 2004. godine dobio je najviše hrvatsko sportsko priznanje Franjo Bučar.

Lijepo je sve to znati, prisjetiti se svih tih veličanstvenih trenutaka u Lacovoj karijeri, ali i našim rukometnim životima. Ali, Lac je kao čovjek bio i ostao posebna figura hrvatskog rukometa. Malo je igrača koji su bili gotovo uvijek nasmijani, veseli i spremni za razgovor, a posebno šalu. Blaženko Lacković tu je bio apsolutna iznimka. I u najtežim trenucima nalazio je vremena da s vama i nama podijeli poneku rukometnu ili sportsku priču, razmijeni mišljenje. Jako će nam nedostajati njegov zarazni osmijeh s kojim je svakoga dočekivao. Dobra energija koju je tako neumorno širio. A posebno njegove bombe s pozicije lijevog vanjskog. Od njegovog odlaska iz reprezentacije Hrvatska nikada nije pronašla takvog pucača. On je bio i ostao sinonim lakoće postizanja pogodaka, asistencija, nesebičnosti.

Blaženko Lacković ostaje živjeti i raditi kao pomoćni trener u Hamburgu. Za sada, reći će. Mi se nadamo, da će to doista biti, za sada, jer osobu takve karizme, znanja i energije hrvatski rukomet sasvim sigurno treba. I zato na kraju uz jedno veliko HVALA LAC, i poziv… čekamo te.

SVE MEDALJE BLAŽENKA LACKOVIĆA:

OLIMPIJSKE IGRE
2004: ZLATO (ATENA)
2012: BRONCA (LONDON)

SVJETSKA PRVENSTVA
2003: ZLATO (PORTUGAL)
2005: SREBRO (TUNIS)
2009:SREBRO(HRVATSKA)
2013: BRONCA (ŠPANJOLSKA)

EUROPSKA PRVENSTVA
2008: SREBRO (NORVEŠKA)
2010: SREBRO(AUSTRIJA)
2012: BRONCA (SRBIJA)

MEDITERANSKE IGRE
2001: ZLATO (TUNIS)

tekst i foto: HRS