Udruga varaždinskih nogometnih seniora za očuvanje tradicije i promociju nogometa u Varaždinu – Đuro Kulčar, u suradnji sa Zajednicom sportskih udruga Grada Varaždina, organizirala je prvu u nizu tribina pod nazivom “Nogometni pogled s Marlex prozora”.
Prvi gost u kafiću podno Slobodine tribine bio je nitko drugi nego izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić. Uz sjajnog moderatora Dražena Novosela, Dalić je odgovarao na mnoga pitanja vezana uz svoje početke, nogometnu i trenersku karijeru, uz Varteks, rad u inozemstvu, ali prvo i osnovno pitanje, koje najviše zanima mnoge Hrvate, bilo je vezano uz Svjetsko prvenstvo u Rusiji i kolike su mogućnosti Vatrenih.
– Punih dvadeset godina nismo prošli skupinu na Svjetskim prvenstvima i to će mi biti prvi i osnovni zadatak. Imamo vrhunske igrače, ali rezultate koje smo postigli na zadnjih nekoliko natjecanja nisu adekvatni njihovoj kvaliteti. Uvjeren sam da možemo napraviti dobar rezultat, ali atmosfera oko reprezentacije mora biti pozitivna. Nije mi nikako jasno zašto se stalno potenciraju neke negativnosti.
Osvrnuo se Dalić i na protivnike u skupini.
– Najteža utakmica bit će protiv Nigerije. To više nije skupina zvijezda koja se nekad na Svjetsko prvenstvo došla zabavljati. Izbornik im je Nijemac koji je stvorio mladu momčad gladnu uspjeha. Argentine se ne bojim jer će to za nas biti najlakša utakmica. Tko ne bi želio igrati protiv Messija? Island ne smijemo nikako podcijeniti. Uostalom bili su ispred nas u kvalifikacijskoj skupini.
Puno prašine podigla je nedavna američka turneja na kojoj je reprezentacija postigla polovičan uspjeh.
– Jako sam zadovoljan tom turnejom. Igrali smo na dva prekrasna stadiona pred ukupno 150.000 ljudi. Izgubili smo od Perua i taj je poraz donio puno kritika, ali Peru je jedanaesti na Fifinoj ljestvici, a mi 18., igrali su pred 50.000 svojih navijača, praktički na svojem terenu. Vremenska razlika, pa promjena klime i sve ostalo utjecalo je na nas, ali pokazalo se i to da moramo protiv svakog protivnika biti maksimalno spremni i motivirani.
Kada je Dalić nakon te utakmice pustio šestoricu igrača uslijedile su brojne kritike.
– Sve sam napravio u dogovoru s igračima i njihovim klubovima. Nitko nije pitao zašto je jedna Njemačka, ili neka druga reprezentacija, drugu utakmicu igrala s drugom postavom. Znači drugi mogu, a mi ne možemo. No kod nas je to tako. Pobjeda protiv Meksika ipak je bila od velike koristi jer vidio sam mogućnosti nekih drugih igrača.
Nakon reprezentativnih pitanja na red su došla i ona domaća. Prije svega vezana uz NK Varaždin. Svima je poznato da je Dalić, uz pomoć Ivankovića, Cveka, Vrbnjaka, Vugrinca i ostalih, pokrenuo novu nogometnu priču u gradu.
– Da nije bilo Varteksa ne bi bilo niti mene! Varteks mi je omogućio da budem to što danas jesam i moja je moralna obaveza, kao i svih nas koji smo u tome klubu igrali i radili, da pomognemo. Guramo za sada dosta dobro iako ću vam iskreno reći kako smo prvoligaši trebali biti još prije deset kola s obzirom kakvu momčad imamo. Ali dobro, ako kojim slučajem i ne uspijemo ove godine morat ćemo brzo reagirati, posložiti se i to napraviti sljedeće.
Pričao je Dalić još puno toga. Prisjetio se svojih prvih nogometnih koraka u Livnu odakle ga je u Hajduk odveo legendarni Beara. Pričao je kako ga je put doveo u Varteks gdje je igrao punih osam godina i gdje je propustio osvojiti naslov 1996. godine s jednom sjajnom generacijom. Prisjetio se i svojih trenerskih početaka u Varteksu kada je nakon smjene Katalinića pokojni Anđelko Herjavec tražio da preuzme momčad, ali je to odbio jer je smatrao da još nije vrijeme za to. Prisjetio se Dala da je kao igrač čak šest puta igrao finale Kupa, od čega pet puta s Varteksom, i da ga nije uspio niti jednom osvojiti. Spomenuo je kako su na njega i njegovu karijeru samo dva čovjeka ostavila neizbrisiv trag. Branko Ivanković, koji ga je nagovorio da upiše trenersku školu, i Ćiro Blažević koji ga je naučio nogometnom životu. Govorio je i o našim trenerima koji su među najboljima na svijetu, ali kako u Europi teško mogu proći jer nemaju jak lobi iza sebe. Uvjeren je kada bi netko od naših trenera u ruke dobio Manchester City ili Real da bi sigurno s njima bio prvak. Rekao je kako nakon reprezentacije želi odraditi još dvije, tri godine u Aziji i onda prestati jer nije život samo nogomet. Bilo je još toga zanimljivog u jednosatnom druženju s izbornikom kome je na kraju predsjednik Udruge Božidar Vučetić poklonio „ispušenu veteransku loptu“ iz kućne radinosti Vegar-art.