Karla Čović niže uspjeh za uspjehom! Ovoga je puta nastupila na Svjetskom kupu trostruke Ironman distance i osvojila srebrnu medalju!
Prenosimo Karline dojmove s natjecanja:

“Srebro!
(treća) trostruka Ironman distanca 11400 plivanja, 540 km bicikla, 126,6 km trčanja.
Moji su suporteri Tatjana Nemec Ivor Fischer bike serviser, najtraženiji čovjek utrke svima pomagao Nikola Prprović.
Od ove godine imam i najboljeg mogućeg sponzora Matis Outdoors – Bike Box i vozim Felt bicycles, a tu je i pokroviteljstvo Grada Varaždina. Za mišiće bez upale brine Salonu za masažu Aromavita, a za ljepotu butik Ana Kraš.
Priprema su bile teške, svakodnevni naporni treninzi u trajanju do 12 sati, uzimala godišnji na poslu da mogu trenirati, s tim da sam ove godine i vremenski najmanje trenirala radi napuknuća mišića i ciste koja je nastala kasnije, izgubila tri mjeseca i onda brzo nadoknađivala.
Utrka je odlično krenula, ovaj put plivala u neoprenskom odijelu i doslovce rasturila plivanje 3.44.39. Biciklistička dionica 540 km, kružna staza 200 krugova, krenula po kiši, cijeli dan i cijelu noć kiša, u redu i to sam trenirala. U noći po kiši na polovici utrke biciklist naletio na mene i razbio me! Krv, šok, izgubljena, dezorijentirana, sve boli, sreća pa biciklu nije ništ! Suporteri uz mene, pola toga se ne sjećam, doktor me pregledao i na vlastitu odgovornost odlučila krenuti dalje, mučnina, vrtoglavica, lice u ranama, šaka i rame van funkcije, žedna a ne mogu gutati i govoriti udarac u vrat, natučena, mali potres mozga, ali moram krenuti dalje!
Kako god to nekima zvučalo ali da odustajem radi ozljeda nikad ništ nebi postigla!
Ulaskom u zoru kiša prestala i nastavak biciklističke dionice uz jak vjetar. Čak i malo odspavala kroz noć pod budnim okom Nikole, suporteri doslovce provjeravali da li dišem i da li ne padam u nesvijest, nije ni njima bilo lako, svaka im čast odradili su lavovski posao.
Bicikel odvozila za 29.38.08 a želja bila 22 sata, sa spavanjem maksimalno 24 sata, tako sam i trenirala ali…
Kako se razdanilo, zadnjih 70 km vozila maksimalno brzo, bila sam uvjerljivo vodeća i radi nesreće izgubila puno vremena, kolegica Andrea (Mađarska) me prošla i pala sam na drugo mjesto.
Čim sam završila biciklističku dionicu krenula na trčanje, dobar tempo, kroz noć malo sporije uz društvo suport Tatjane i prijateljica Bernarda Jurič (Slovenija) došla u pomoć, uglavnom cijelo trčanje bez hodanja, odspavala i sat vremena, pred sam kraj u najvećoj želji da se vratim na prvo mjesto uz pomoć kolege natjecatelja Claudio (Rumunjska) trčali tempo 5.25 – 6.10 po km, i to nakon 100 km trčanja, ludo i nezaboravno, tu sam bila tako ponosna sama na sebe kako sam jaka!
Trčanje 20.25.40. Približavam se ulasku u cilj, opće ludilo, definitivno najveća podrška svih natjecatelja, suportera, organizatora…
Ulazim u cilj, otvaram šampanjac i svira moja najdraža “Računajte na nas”, sretni, najsretniji grlimo se, čestitamo i baš smo pravi tim!
Inače u glavi sam išla s ciljem uzeti prvo mjesto ali jednostavno radi nesreće je bilo nemoguće, tješim se, druge godine… i znam da sam dala sve od sebe!
Zahvaljujem svima koji me pratite i podržavate, psu Fumi, tati, suporterima, prijateljima, sponzorima Matis Outdoors Bike Box, salonu za masažu Aromavita koji brine o meni, Gradu Varaždinu, butiku Ana Kraš.
Ljubim vas sve i računajte na nas!”